Bugari

The period between 7-8 century is of great importance to medieval Bulgaria. Khan Asparuh was the first to defeat the Byzantines and to rule a united Bulgaria in 681. It was the most stable “barbarian” political structure in the European southeast and was based on the pact between Bulgarians and slavanians about a mutual confederation. In the end of the 7th century an another Bulgaria appeared on the map in Macedonia- the one of the Kubert’s Bulgarians. In a short time the Bulgarian khans became the principal power on the peninsula. During Khan Tervel’s domain Bulgaria made impressive progress and managed to create its own politics and to bind them with the ones of Byzantine.In 718 Tervel fought back the arabs at the gates of Carigrad and this way protected the whole Europe from a Moslem invasion. In the next decades many great leaders and politics passed the Bulgarian throne. That was the dynasty of Khan Krum(803-814), that ruled Bulgaria till the Byzantines captured them in slavery. Under this dynasty leadership Bulgaria became a genuine medieval monarchy. The only thing that separated them from the rest of the Europe was their religion that under the rule of Knqz Boris I christened the Bulgarian nation in 865.

Titles

1. Khana Siuvigi
2. Khan
3. Kavkhan
4. Ichirgu boil
5. Bagatur
6. Bagain
7. Tarkan
8. Bori Tarkan

Special Unit: Tangra priest

The nation gets the following bonuses:

• +10% gain of Gold;
• 10% cheaper Archers;
• Opportunity to heal wounden soldiers, when there are 150 at the field (200 for other nations)

Hrvati

The Franks or the Frankish peoples were an ever-changing confederation of west Germanic tribes, that came to be subdivided into Salian Franks, living near the sea, and Ripuarian Franks, living along the Rhine. The Salians, later preeminent among the tribes, were a "proto-Dutch" (Old Low Franconian) speaking people. The Franks first appeared in history around 260. Sometimes the Franks allied with non-Old Frankish speaking tribes, such as the Frisians and occasionally the Saxons. They were not originally grouped into one tribe, but "as with the other barbarians, they belonged to much smaller groups that would join constantly changing confederations. Most of the Frankish peoples were living at the northern borders of the Rhine about the Insula Batavorum, in a region the Panegyrici Latini called "Francia" . They exerted a constant pressure on the Roman borders, but also took active service in the Roman army, climbing up the ranks like the late fourth century the Frankish general Arbogastes. They slowly replaced the Batavians in their native domains and, according to Ammianus Marcellinus, expanded their territory on Roman soil to the delta of the Scheldt, where the Salians blocked grain supplies for the Roman army. With later invasions of the Salians Chlodio and Childeric they moved up the Scheldt and homed around Tournai, from where those Salians finally conquered the Roman army, that was supported by other Franks. The Merovingian family of Childeric united all Franks in Gaul and slowly expanded their influence to other territories until a new dynasty called the Carolingians took over and conquered a major part of western Europe. The location of Francia moved with the Franks until finally around the year 1000 it came to be known as France. But a great number of Franks also lived in Eastern Francia, which later developed into Germany. These Franks preserved more of their Germanic roots, while the Franks of Francia merged with the indigenous population much more. Because of the name similarities the Franks are often incorrectly more associated with France than with Germany or the Netherlands.

Titles

1. Emperor
2. Recks(King)
3. Baron
4. Graf
5. Hersog
6. Markgraf
7. Vikont
8. Delegate (diplomat)

Special Unit: Battle-axeman

The nation gets the following bonuses:

• +10% gain of Wood
• 10% cheaper Cavalry(including Archer Cavalry)
• Trading bonus - traders can carry 10% resources more (1100 and 1000 for other nations), iternal market coefficient 0.03 (0.02 for other nations), which meant that with the highest Marketplace build they trade 100 units for 75 units (100 for 50 for other nations). Also more offers at the market - other nations can release 3 offers by 1st level Marketplace and then another one by every 5 levels (which means 4 by level 6, 5 by level 10 etc). With the bonus there will be another possible offer by every 4 levels, which means maximum of 10 offers by level 10.

Germani

Germani su bili veoma visokog rasta, plave ili riđe kose, plavih očiju i svijetle puti. Živjeli su nomadskim životom često mijenjajući svoje boravište s ciljem pronalaženja bolje zemlje. Nisu osnivali gradove, a bavili su se uglavnom poljodjelstvom, stočarstvom i lovom. Bili su organizirani po rodovima od sto obitelji (njem. Hundertschaft sa 400 – 1000 a ponekad i do 2000 ljudi). Rod je bio osnovna društvena, ali i ratno-taktička postrojba. Svi članovi roda su bili slobodni ljudi i živjeli u istom selu i obrađivali zemlju i svojina je bila zajednička. Zapovjednik roda (hunno, stotinar) u miru je bio poglavar a u ratu vođa stotine (nije označavalo sto ljudi već samo neki veći broj). Više rodova sačinjavalo je pleme, na čijem je čelu bio zapovjednik, koji je birala skupština slobodnih muškaraca Ding ili Thing i koji je imao najviši vlast te odlučivao o ratnim pothvatima. Plijen se dijelio ravnomjerno. Za one koji su bili tijekom rata neposlušni i oni koji bi slabili vojnu disciplinu, bila je predviđena kazna bičevanjem i vezivanjem a i smrću. Većinu vojnih snaga germanskih plemena su činili pješaci, ali su plemena imala i vrlo dobro konjicu za izviđanje, krstarenje i prepade iz zasjede. Istočni Germani, koji su živjeli u ruskim stepama, su razvili snažnu konjicu. Kasnije, su se u okviru plemena izdvojile obitelji poglavara i vođa koji su se pokazali u ratu, a koji su iz plijena i poklona povećali svoje bogatstvo i na taj način mogli uzdržavati svoju pratnju (družinu). Iz tih obitelji obično se bili izbirani kneževi (principes , njem. Fürsten) – prvi germanski vlastelini, koji su tijekom mira sudili, a tijekom rata zapovijedali plemenima. Među kneževima je za ratne pohode bitan vojvoda (njem. Herzog). Germanska plemena su bila mnogobrojna. Tacit je poznavao oko 60 različitih germanskih plemena. Ipak, neka od najpoznatijih su: Cimbri, Teutoni, Angli, Sasi, Burgundi, Goti, Ambroni, Svevi, Batavci, Ubijci, Triboci, Nemeti, Vangioni, Sugambri, Uzipeti, Tenkteri, Herusci, Markomani, Kvadi, Hati, Frižani itd. Pokreti germanskih plemena (3. i 2. stoljeću prije Krista): [uredi] U 3. stoljeću prije Krista zapadna germanska plemena prelaze srednju i donju Rajnu, miješaju se sa starosjediocima Keltima na Moselu i u Belgiji i prihvaćaju jaču galsku kulturu. Oko 200 prije Krista istočna plemena (Bastarni, Skiri , a dijelom i Gepidi prodiru s Visle do obale Crnog mora, gdje se miješaju s azijatskim i slavenskim narodima. U 2. stoljeću prije Krista sjeverna germanska plemena, Cimbri, Teutoni i Ambroni napuštaju svoje područja na Jilandu zbog, kako izvješćuju antički izvori, katastrofalnih poplava. Cimbri upadaju 113. prije Krista u rimsku provinciju Norik a Teutoni u Galiju. Tijekom ovih svojih prodora Cimbri i Teutoni su potisnuli Kelte s Majne i Nekara u današnju Švicarsku. Poslije mnogobrojnih sukoba Rimljana s germanskim plemenima (bitka kod Arauzija), Gaj Marije je uspio pobijediti Teutonce i Ambrone kod Sekstijskih Toplica (Aquae Sextiae) 102. prije Krista i uništiti Cimbre u gornjoj Italiji kod Vercele (Vercellae) 101. prije Krista. Današnju južnu Njemačku zaposjedaju Svevi, dok se Batavci naseljavaju na ušću Rajne, Ubijci kod grada Kölna, a Triboti Nemeti i Vangioni na srednjoj Rajni. Svevi su pod kraljem Ariovistom 72. prije Krista prešli gornju Rajnu i naselili današnji Elsas i Falačku. U ovom razdoblju daljnja prodiranja germanskih plemena zaustavljena su u galskim ratovima u kojima su Rimljani pokorili i pobijedili Germane pod zapovjedništvom Cezara.

Srbi

Srbi pripadaju južnoslavenskoj skupini Indoeuropljana. Prema njihovoj tradiciji, po kulturi, jeziku, vjerovanjima i običajima, etnogeneza Srba vodi nas do srpskih predaka Proto-Slavena i Starih Srba koje Herodot u 5. stoljeću prije Krista opisuje pod imenima Neuri i Budini, koji su naseljavali sjeverno od Dunava u području između Dnjepra i Karpata. Prvi puta pod srpskim imenom spominje ih Plinius Caecilius Secundus u 1. stoljeću prije Krista u svojoj 'Historia naturalis' kao ljude naseljene na obali Crnog mora. U 2. stoljeću nakon Krista Klaudije Ptolomej piše u svojoj 'Geographica' da 'Serboi' žive u zaleđu Crnog mora. Srbi na području bliskom današnjem spominju se prvu puta 822. u 'Annales regni Francorum'. Tijekom velike migracije u Europi u 5. i 6. stoljeću, Srbi na Balkan dolaze iz više smjerova i prodiru na područja između Crnog, Egejskog, Jonskog i Jadranskog mora. Ovdje im se pripisuje stvaranja Raške. Od druge polovice 12. stoljeća Raška se počinje širiti preko Bizantskog teritorija. Srednjovjekovna Srpska država uspinje se pod vodstvom Nemanjićeve dinastije (1166. - 1371.). Godine 1217. Srbija postaje kraljevina, a 1346. carstvo. Srpska pravoslavna crkva stječe svoju neovisnost 1219. zahvaljujući Svetom Savi Nemanjiću (1175. - 1235.). Srednjovjekovna Srbija svoj najveći razvoj doživljava tijekom vladavine cara Dušana Nemanjića kada nakratko postaje najjača balkanska država. Tijekom tog vremena izgrađeni su manastiri Sopoćani, Mileševa i Studenica koji su uključeni u Svjetsku kulturnu baštinu i pod zaštitom su UNESCO-a. Invazijom Turaka krajem 14. stoljeća prekinut je razvoj srpskih zemalja. Srbi gube bitke s Turcima na rijeci Marici (1371.) i Kosovu (1389). Okupacija počinje koncem 15. stoljeća a potrajat će slijedećih nekoliko stoljeća. Kroz tih nekoliko stoljeća Srbe čekaju teški dani, najtragičniji u njihovoj povijesti. Turci nabijaju Srbima namet poznat kao 'harač' kako bi se financirala imperijalna mašinerija. Najgori 'harač' postao im je 'harač u krvi', namet koji su plaćali u mladićima koje su otimani od roditelja da bi ih odgojili kao turske vojnike 'janjičare'. Tijekom ovog razdoblja dolazi do drastičnih demografskih promjena na područjima gdje su do tada živjeli Srbi. Oni napuštaju Kosovo i Sandžak, ali naseljavaju Hrvatsku i Slavonsku Krajinu, zapadne dijelove današnje Bosne i Hercegovine, kao i teritorij današnje Vojvodine. Tijekom ovog razdoblja dolazi također do asimilacije pravoslavnih Vlaha u srpski narod.

Slovenci

The Byzantine Empire or Byzantium is the term conventionally used since the 19th century to describe the Greek-speaking Roman Empire of the Middle Ages, centered around its capital of Constantinople. The Empire is also known as the Eastern Roman Empire, although this name is more commonly used when referring to the time before the fall of the Western Roman Empire. During much of its history it was known to many of its Western contemporaries as the Empire of the Greeks because of the dominance of Greek language, culture and population. To its inhabitants, the Empire was simply the Roman Empire and its emperors continued the unbroken succession of Roman emperors. In the Islamic world it was known primarily as ???? (Rum). There is no consensus on exactly when the Byzantine period of Roman history began. Many consider Emperor Constantine I (reigned 306–337) to be the first "Byzantine Emperor". It was he who moved the imperial capital in 330 from Rome to Byzantium, refounded as Constantinople, or Nova Roma ("New Rome"). Some date the beginnings of the Empire to the reign of Theodosius I (379–395) and Christianity's official supplanting of the pagan Roman religion, or following his death in 395, when the political division between East and West became permanent. Others place it yet later in 476, when Romulus Augustulus, traditionally considered the last western Emperor, was deposed, thus leaving sole imperial authority with the emperor in the Greek East. Others point to the reorganization of the empire in the time of Heraclius (ca. 620) when Latin titles and usages were officially replaced with Greek versions. In any case, the changeover was gradual and by 330, when Constantine inaugurated his new capital, the process of Hellenization and increasing Christianization was already under way. The Empire is generally considered to have ended after the fall of Constantinople to the Ottoman Turks in 1453, although Greek rule continued over areas of the Empire's territory for several more years, until the fall of Mystras in 1460 and Trebizond in 1461.

Titles

1. Vasilevs (emperor)
2. Vasileopatre
3. Kesar
4. Sevastokrator
5. Kastrofilaks
6. Magister (diplomat)
7. Protosevast
8. Despot

Special Unit: Monk

Only in Worlds 2 and 3 the nation gets the following bonuses:

• +10% gain of Wood
• 10% cheaper Archers
Opportunity to heal wounden soldiers, when there are 150 at the field (200 for other nations)

Crnogorci

After the fallback of the roman legion to the gaul ( today France) around 400 BC, the British Islands fall in a dark age. The British culture-Romano vanished almost instantly after a series of barbarian invasions. The kelts come from Ireland(a tribe of kelts named SCOTTI gave the name of the north part of the main isle-Scotland) . The SAXONS and the corners came from German lands, the FRISIANS cam from today Netherlands, the Jutes from today’s Danish lands. Until 600 BC most of the territory is ruled by SAXONS and the corners. Until 800 AC, only Welsh, Scotland and western Cornwall remains Keltish territory. The new habitants are the Aglosaxons. They named their land England ( land of an angle). In 865 the piece in England has been disturbed- Danish Vikings that have attacked France and Germany and have an enormous army now turn their look to the Islands. Most of the algosaxon kingdoms fall or give up and only one remains- the western land of the Saxons ruled by Alfred and saved by the high moral of the army earned trough the years. In 954 after many years of Danish domain over the islands finally the last Viking king was defeated and England was united for the first time by one king. In 1066 there is a furious battle over the throne of England that finally came to an end and William took the part of king of England for the next two years. From 1337 to 1453 is led the 100-year war between England and France. The war started because the English king William wanted the French throne. The Scottish independence was also an objective of the war. The French’s biggest problem were the English archer who struck enormous numbers of overprotected with heavy armored French soldiers. The English don’t stop the war and the French got activated thanks to a village woman named Jane D’arc , who inspired the army and finally the French put an end to the battles by taking over Bordeaux in 1453.

Titles

1. Emperor
2. Recks(King)
3. Baron
4. Graf
5. Hersog
6. Markgraf
7. Vikont
8. Delegate (diplomat)

Special Unit: Drummer

The nations gets the following bonuses:

• +10% gain of Gold
• 10% cheaper Siege Machines
• The Storage has 10% biger capacity.

Makedonci

Slaveni koji su došli na područje današnje Makedonije osnivaju plemenske države, ali to područje već pripada Bizantu od 395. i, uz prekide, bit će njegovim dijelom sve do 1334., kada potpada pod vlast srpskoga kralja Dušana Stefana, nakon kojega se i Srbija raspala. No do tada će se puno toga događati. Slaveni iz Makedonije se po svom dolasku okreću napadima na Solun 670-ih godina. U isto vrijeme javljaju se i Asparuhovi (Аспарух) Bugari. Asparuh je mlađi sin Kubratov koji je prodro do delte Dunava. Godine 482. Bugari još uvijek žive sjeveroistočno od Dunava, da bi se pod Kubratom (584.) ujedinili sa Slavenima, a 632. ujedinjuju se sva bugarska plemena. Pojava Hazara 650. tjera Bugare na zapad, to jest u smjeru Makedonije, a pod Asparuhom 680. oni prelaze Dunav, ulazeći u područje Rimskoga carstva. Kasnije, (750.), Bugari će prihvatiti slavenski jezik, a 810. Krum će uništiti Avare. Dok su se Bugari naseljavali na rimskome području Makedonski Slaveni su već bili tamo i osobito između 674.-677. žestoko vojevali sa Solunjanima. Oni plaćaju porez Bizantu kako bi se nesmetano mogli baviti poljodjelskim poslovima, ali i očuvati plemenski život. Pojava Bugara nije odgovarala Bizanticima: bili su ratoborni i imali pretenzije prema daljnjoj ekspanziji na zapad. Naime, nakon što je 810. potukao Avare, strašni Krum se 811. okrenuo Bizantu i svladao Nikefora I., 813., a godinu dana prije smrti zauzeo Hadrianopolis. Naslijedio ga je Omurtag. Presijan (837-852) zauzima veči dio Makedonije. Ulaskom u IX. stoljeće javlja se i kršćanstvo, kod Bugara ga prima Boris 864., a Ćiril i Metod ga uvode među Slavenima u Bugarskoj. Godine 896. Borisov sin Simeon pobjeđuje Bizantince i zauzima Južnu Makedoniju. S Bizantincima ratuje četiri puta i 922. ih pobjeđuje i četvrti put. Simeon umire 927. Polovicom X. stoljeća u Makedoniji se javlja bogomilski pokret. Prema makedonskih i neki iz jugoslavenskih povjestnicara Samuilo (976.-1014.) utemeljuje prvu makedonsku državu Slavena i proglašava se carem, a rimski će ga papa i okruniti (kao bugarski vladar) zato što je bio u stalnom konfliktu s Bizantom. Samuilo kojega Makedonci drže brsjačim princom a Bugari Bugarinom, osnovat će golemu državu koja će se prostirati na sjever do Srijema, na zapad do Duklje i Zahumlja, uključujući i Bosnu, Epir i Albaniju, na istok do Crnog mora. Makedonski Slaveni su od VII. do IX. stoljeća, tj. do prodora Bugara u Makedoniju, živjeli pod Bizantom. Samuilova tvrđava u Ohridu. 1018. Makedonijom ponovno zavlada Bizant i tada dolazi do grecizacije Makedonaca sve do Četvrtog križarskog rata, koji je okončan 1204. Stanoviti feudalac Strez pokušavao je nešto učiniti oslobađajući znatan dio Makedonije, no 1214. biva ubijen, a zemljom uskroro opet ovladaše razni narodi: najprije zavladaše Bugari 1230., potom Srbi 1334. i naposljetku Turci koji razbiše Srbe u bitci na rijeci Marici s 25. na 26. rujna 1371. Turci će ostaviti najsnažinje tragove u kulturnom razvoju Makedonaca i njihovu daljnjem formiranju. Pojavom islama doći će i do stvaranje nekih novih etničkih makedonskih zajednica. Islam, odnosno Turci sa sobom dovode i razne narodne zajednice a među inima bit će i Čerkezi koji su u Makedoniji postali poznati kao Adiže (Adigejci). Adiže su stočari, s osebujnim kulturnim obilježjima. Kod Kumanova (vidi i članak Kumani) još se danas nalazi selo Čerkezi. Turci-stočari Juruci podižu novi tip naselja (jürükluk) s kućama koje imaju velike balkone (redovito na prvom katu) poznate kao doksati, s osobitim namještajem, otomanima. Među samim Makedoncima već su formirane neke narodnosne skupine poput Kumanovskih Makedonaca, Ovčepoljaca iz Ovčeg Polja i Dervenskih Makedonaca. Turci će dugo vladati ovim područjima. Dolazit će do čestih narodnih buna Makedonaca, poput Mariovske pobune (1564.) i Karpoševog ustanka (1689.).

Bosanci

Stanovnici srednjovjekovne Bosne su bili Bosanci. U srednjem vijeku za stanovnike Bosne pominju se nazivi Bosanac i Bošnjanin (Bosignanin). Prije oko 100 godina riječ “Bošnjaci“ je imala isto značenje koje riječ “Bosanci“ ima danas. Mnogi stanovnici Bosne su se nekad zvali Bošnjacima uključujući katolike i pravoslavce međutim to značenje je u međuvremenu zamjenjeno. Tokom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine od 1878. do 1918. godine administracija austrougarskog guvernera u Bosni i Hercegovini, Benjamina Kallay-a je podržavala ideju zajedničke bosanske nacije (bosanstva) koja je trebala da uključi bosanske katolike i bosanske pravoslavce kao i bosanske muslimane. Ideji su se oštro protivili Hrvati i Srbi ali također i mnogi bosanski muslimani tog vremena pošto je ideja nastala u vremenu kad su susjedne države jačale svoj nacionalni i etnički identitet kroz proces stvaranja zasebnih nacionalnih država. Ovakva politika je škodila bosanskom etničkom pitanju i zvaničnom korištenju imena Bosanci. Bosanci se mogu uporediti sa stanovnicima Bosne i Hercegovine koji su se za vrijeme bivše Jugoslavije nazivali Jugoslavenima. Jugoslaveni ipak su bili priznati kao narod u jugoslavenskim popisima stanovništva dok Bosanci nisu nikad bili priznati kao narod od strane Jugoslavije. Naime, oni su bili predstavljeni kao “regionalna pripadnost“ po jugoslavenskim statistikama što se odnosi i na zadnji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991. godine. Ipak, format popisa u bivšoj Jugoslaviji je često bio predmet političke manipulacije. Bosancima nije bilo dozvoljeno da se izjašnjavaju po nacionalnoj pripadnosti kao Bosanci čak i nakon što su zatražili tu opciju u ustavnim amandmanima iz 1947. i 1973. Naime morali su se izjašnjavati kao “Srbi“ ili “Hrvati“ do 1963. “neopredjeljeni“ ili “muslimani u nacionalnom smislu“ do 1973., i “Muslimani“ (sa velikim M) do 1993. godine. 1993. godine ime Bošnjaci je vraćeno kao zamjena imenu Muslimani, ali je bilo prekasno da taj naziv realistično uključi i Bosance ne-muslimane kako su oni već bili naturalizovani Srbi i Hrvati u stopedesetogodišnjoj nacionalnoj supresiji Hrvatske, Srbije i, na kraju, Jugoslavije. Bosanska narodnost je bila pod napadom nacionalista sa svih strana već više od 100 godina, a njeno poricanje postojanja se često koristi od strane političkih stranaka koje pokušavaju da udalje konstitutivne narode Bosne i Hercegovine jedne od drugih.

Rusi

Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerojatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860., a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine. Kijevska Rus', na našim prostorima poznata i kao Kijevska Rusija, bila je jedna od najvećih država tadašnje Europe s gospodarstvom utemeljenim na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju povijest istočnih Slavena pokazalo se prihvaćanje Pravoslavlja kao državne religije 988. u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Europe. Invazija Mongola u 13. stoljeću dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. stoljeću počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462. - 1505.) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547. - 1584.), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara. Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613. kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682. - 1725.). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Europi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703.) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev. U sljedeća dva stoljeća Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoeuropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje, Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867. prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762. - 1796.) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja. Devetnaesto stoljeće obilježeno je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825., atentat na cara Aleksandra II. 1881.) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije 1905. Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije. Poslijednj car bio je Nikola II. koji je svrgnut od strane boljševika.